Why me?



Iz Tatsuyove perspektive
Sat je otkucavao 2.45 poslije ponoći dok sam i dalje sjedio sklupčan na svom krevetu na kat.Mjesec je već odavno bacao svoje zrake na sobu.Oči su me boljele od pospanosti,ali mi duša i um nisu mirovali.Ona je spavala na krevetu ispod.Mogao sam joj čuti tiho disanje,njezino komešanje.Sada joj svilena kosa vjerojatno pada preko usnulih očiju nošena njezinim dahom dok Mjesec baca svoju sjenu na nju.Njen miris ispunio je sobu.Bilo je nepodnošljivo.Zašto ja?Zašto se meni ovo moralo dogoditi?Želio sam da bude moja usprkos svemu,da me ljubi kao ja nju,da mi se preda,da ne posustaje,da nam ništa ne staje na put.Želio sam ju i da ona želi mene.Da joj srce za mnom izgara kao što moje izgara za njom,da osjeti tu snagu koja mi godinama leži potisnuta u grudima.Želio sam dodirnuti njeno tijelo kamo niti jedna muška ruka nije,njezin vrat,njezine grudi,njezin struk,bedra,da osjetim njezinu kožu i miris kojim odiše,da joj moja ruka prolazi kroz svilenu kosu,da joj dodirnem mekane ružičaste usnice,da osjetim miris njezinih pluća u sebi,da od svih imena izgovara moje ime,da budemo jedno jednu noć.Moje prljave misli motale su mi se po glavi dosta dugo.Nisam je htio dati nekom drugom muškarcu,da je dira,da je miluje,da je voli.Morala je biti moja.Biti će moja usprkos svemu. Zašto,Bože?!Zašto ja!?Zašto sam ja morao cijeli svoj život biti ludo zaljubljen u svoju mlađu sestru blizanku?!